Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve Bog tvoj, Izlazak 20:8-11
Od svih deset zapovjedi ovo je jedina koja je u hebrejskom izvorniku dana u zapovjednom načinu. Riječ koja je prevedena sa poštuj ima izvorno značenje pridaj veliku težinu (velik značaj). Apostol Pavao navodi ovu zapovijed u poslanici Efežanima. On kaže: Poštuj svoga oca i majku to je prva zapovijed popraćena obećanjem: da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji, Ef.6:2.
Nitko ne želi živjeti loš, besmislen i kratak život. Svi smo za dobar i dug život na zemlji. Uvjet je da poštujemo svoje roditelje. Što to znači? Kako ispuniti ovaj uvjet?
Kao djeca mi smo pod autoritetom roditelja. Tada je bitna sastavnica poštivanja naša poslušnost. O tome nema dvojbe. Kada se osamostalimo dužni smo ih i dalje uvažavati. Kada ostare, dužni smo ih i materijalno pomagati. A što vidimo kada pogledamo oko sebe? Niti mladi ljudi, pa čak niti djeca nikoga ne poštuju. Roditelji se žale na svoju djecu. Tko je kriv? Tko je kriv kada nam mladi ljudi lutaju noću po ulicama do ranih jutarnjih sati i žestoko se opijaju? Očito je da nisu prihvatili pouku svojih roditelja. Ili je možda nisu niti dobili? Roditelji koji Boga ne poštuju neka ne očekuju primiti poštovanje koje je Bog odredio. Čak i pobožni roditelji često se brinu samo za materijalne potrebe djece. Emocionalne i duhovne potrebe zanemaruju. Ova zapovijed dana je i za roditelje: Učite svoju djecu da vas poštuju. Oni će tek kasnije shvatiti vrijednost toga. Ako ne nauče iskazivati poštovanje roditeljima, neće ga imati za nikoga.
U Ponovljenom zakonu, prije nego što će Izraelci ući u obećanu zemlju, Mojsije ih podsjeća na ljubav prema Bogu. Posebno naglašava da je potrebno djecu poučavati Božanskim načelima. Čuj Izraele: Jahve je Bog naš. Jahve je jedan. Zato ljubi Jahvu Boga svoga svim srcem svojim svom dušom svojom i svom snagom svojom. Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce, napominji ih sinovima svojim. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem, kad lijegaš i kad ustaješ. Pnz.6:4-6. Dakle, nije dovoljno s dijetom obaviti nekakav crkveni ceremonijal. To neće biti posvećenje. Za posvećenje je potrebno učenje. On traje dok je čovjek živ na Zemlji. Navedeni stih kaže da čovjek treba ponavljati svom podmlatku riječi Božje od ustajanja do večeri. Pouka djeci vrijedi jako malo ako djeca u odnosima između oca i majke ne vide to čemu ih poučavaju. Pavao je pisao Efežanima: Muževi ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio crkvu i sam sebe predao za nju… a žena neka poštuje svoga muža, Ef.5:25-33. Ovo je nezamjenjivi preduvjet dobre pouke djeci. Ako se roditelji vole i poštuju dijete će od njih primiti pouku.
To što mi danas nazivamo sukobom generacija nije izum našeg vremena. Kad je anđeo najavljivao rođenje Ivana krstitelja rekao je da će između ostalog Ivanova služba biti da vrati srca otaca prema djeci, Lk.1:17. Izgleda da se ni tada mnogi očevi nisu bavili djecom nego ‘svojim poslovima’. Bog, međutim, kaže da je glavni posao svakog roditelja prenositi djeci duhovnu baštinu koja ukazuje na štovanje Boga. A kada i djeca budu od Boga primila vjeru, to će donijeti blagoslov u svakom poslu i djeci i roditeljima. Roditelji moraju znati da sam odgoj i učenje o Bogu ne čini nikoga djetetom Božjim. Svatko se mora nanovo roditi, odozgor od Boga, da bi postao dijete Božje i da bi Boga nazivao svojim Ocem.
U Rim 9:8 stoji: Djeca po prirodnom rođenju nisu djeca Božja. Pouka roditelja je potrebna i korisna ali nije dovoljna. Roditelji trebaju moliti za svoju djecu da dožive nanovo rođenje. Ono se može dogoditi tek kada djeca odrastu do zrelog rasuđivanja i samostalnog odlučivanja. Uz molitvu važno je da roditelji izriču blagoslov djeci. Mnogi roditelji nisu svjesni da izriču prokletstva svojoj djeci. Reći djetetu da je glupo ili bezvrijedno nije ništa drugo nego prokletstvo. Posljedica prokletstva nad djecom ne mogu biti svjesni roditelji koji su psovači i koji time i sami sebi izriču prokletstva. To je sasvim suprotno od roditeljskog blagoslova o kome govori Biblija. Primjer imamo u Postanku 48.15. Jakov, kasnije od Boga nazvan Izrael, blagoslivlja Josipove sinove govoreći: Bog čijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog koji mi je pastir bio otkako postadoh pa do danas, anđeo koji me je od svakog zla izbavljao, djecu ovu nek blagoslovi. To je način da blagoslovom zamolimo da na djecu bude prenesena duhovna baština i vjera u onog istog Boga koji se objavio Abrahamu i drugim ocima vjere.