Luka 10:17-20; Matej 12:46-50; Efežanima 2: 11-22;
Bio je to velik dan! Velika obitelj, njih sedamdeset vratilo se u zajedništvo. Ukućani Božji. Činili su velike stvari koje bi se mogle stalno prepričavati. Ali kada mi počnemo prepričavati velike stvari i uspjehe iz svog života iznenada se uzoholimo. Ponosni smo. Nismo mi šaka jada! Mi smo obitelj moći i uspjeha! Obitelj smo koja je ispunjena mnogim različitim iskustvima i pogledima na svijet. Vidjeli smo mnogo toga pa možemo jedni druge i poučavati. A tek kada govorimo o pokoravanju. Predivno je što se mnogi trebaju nama pokoravati a ne mi drugima. Zaboravimo koga trebamo slušati. Zaboravimo i narav naše obitelji i posebnost naše obitelji. Zaboravimo kako smo došli do ove obitelji i slavnog imena koje nosimo. Počinjemo se takmičiti. Vježbamo se u osvajanjima novih metoda i načina rada, kopiramo kao pritiskom tipke na računalu. I tako oduševljeni dođemo k Isusu a on nas sruši dolje govoreći:„Eto, dao sam vam vlast ali ne radujte se zbog toga…!“
Zbog čega se onda možemo radovati? „Zbog toga što su vaša imena zapisana na nebesima!“
Ovo nedjeljno jutro ima smisla! I smrt i uskrsnuće „Jednoga mjesto sviju“ bilo je upravo radi svrhe okupljanja ukućana Božjih u tu veliku obitelj nebrojenog mnoštva sa sva četiri kraja svijeta, nas vidljive i već s onu stranu, nevidljive obitelji, oblaka svjedoka, čija su imena zapisana na nebesima.
Naš je Spasitelj znao kako će u životima pojedinaca ali i crkve biti uspjeha i padova, dolina i visina, znao je kako ćemo biti čas na „Gori preobraženja“ a ubrzo potom u „Dolini gubavaca“. Naša iskustva variraju a s njima i naši osjećaji! No ono što ostaje nepromjenjivo kao potvrda našega života u Bogu jest upravo djelo Kristova otkupljenja i spasenja. Milošću nas je pridružio toj velikoj obitelji ukućana Božjih čiji su stanovi na nebesima i čija su imena ispisana na bijelom kamenu pobjede.
„Majka moja i braća“ – govori Isus – „ to su oni koji vrše volju mog Oca nebeskog!“ Oni su postojani u vršenju volje a postojanost ne ovisi o osjećajima! Oni su sveti i čestiti jer su otkupljeni! Oni žive po riječi Kristovoj jer je riječ Kristova princip njihove obitelji! Oni su vesela obitelj jer se gledaju kroz milost onoga koji je zapisao njihova imena na nebesima. Njima je dana vlast ali ne samo vlast nad duhovima, dana im je vlast da postanu djeca Božja, sinovi i kćeri Svevišnjega. Djeca Božja imaju dakle vlast prebivati neprestano u kući Oca svoga, na izvorima. Djeca Božja drže se zajedno, po ljubavi ih se prepoznaje. Djeca Božja žive da razglase Božja slavna djela. Djeca Božja žive čestito. Kao dionik Božje obitelji pridruži se i ti svojoj duhovnoj obitelji i raduj se jer je ime tvoje zapisano na nebesima!
Osobna molitva:
Moli za radost, postojanost, poslušnost Riječi i čestitost u življenju svog kršćanskog života.
Zajednička molitva:
Slavimo Gospodina što smo kao pojedinci i lokalna crkva dionici neba i Kristove Crkve. Molimo da kao crkve udružene u Savez budemo uvijek zajedno kraj istine Riječi, svjesni predivne milosti, u ljubavi istovjetni s Kristom, u čestitosti besprijekorni. Molimo za pojedine crkve kao članice Saveza. Blagoslovimo naše obitelji blagoslovom za obitelji. (iz uvodnika)
Praktična aktivnost:
Slavite Gospodina što su vaša imena zapisana na nebesima! 3. Ivanova 1:2-4
