Što znači logo kojeg koristi Baptistička crkva Betel, Sisak?
Crkvu Betel u Sisku osnovali su 1956. godine kršćani iz Siska i okolice. Bila je to skupina od dvadesetak kršćana koji su do tada bili članovi baptističke crkve Mošćenica. Prvi pastor crkve u Sisku bio je Franjo Klem. Betel je dobio ime prema mjestu koje se spominje u knjizi Postanka 12:8 gdje je Abraham postavio svoj šator. Riječ Betel na hebrejskom znači kuća Božja. To je složenica od hebrejskih riječi Bet – kuća i El – Bog. Svaka lokalna zajednica odabire sebi neko biblijsko ime povezano s duhovnim principima koje nasljeduje. Kroz proučavanje i molitvu, sisačku crkvu je Duh sveti vodio u posljednjih 20 godina da sebe izrazi kroz gornji simbol. Što predstavlja ovaj simbol?
Razmotani svitak predstavlja knjige Svetog Pisma staroga i novoga saveza (zavjeta), koje su sve jednako nadahnute Svetim Duhom. Golub je biblijski simbol Duha Svetog. Svijećnjak (hebr:menora) s lijeve strane je simbol starog saveza. Križ s desna je simbol novog saveza. Naziv crkve u Sisku napisan je lijevo od goluba latinicom, a desno hebrejskim pismom. Rečenica ispod goluba je stih iz poslanice Rimljanima 1:16, apostola Pavla. Taj stih kaže da je evanđelje sila Božja na spasenje na prvom mjestu židovima, ali isto tako i nežidovima. Ovim simbolom mi, kao crkva, izražavamo nasljedovanje Abrahamove vjere koja traje neprekidno već 4.000 godina. Od Abrahama je potekao židovski narod iz kojega je došao Mesija -Krist Isus naš Gospodin.
Tako naš simbol govori o tri značajke koje njegujemo kao crkva. To su:
- Naglasak na Božjoj Riječi
- Svetom Duhu
- Hebrejskoj pozadini kršćanske vjere
Zlatna nit Božje Riječi
Pavao je apostol i učitelj nežidova. U jednoj od svojih poslanica on piše: Svo je pismo od Boga nadahnuto i korisno za nauk, za uvjeravanje, za popravljanje za odgajanje u pravednosti: da čovjek Božji bude savršen, posve opremljen za svako dobro djelo. To je svrha Svetog Pisma. Biblija je od Boga došla, a ne od čovjeka. U njoj je zlatna nit. Ništa joj se ne smije dodavati niti oduzimati. Inače se nit prekida. U Ponovljenom zakonu Mojsije prima od Boga ovo upozorenje: Sve što vam naređujem držite: tomu ništa ne domeći i ništa ne oduzimaj. Njegov nasljednik Jošua je dobio isto upozorenje: Neka knjiga ovog zakona bude na ustima tvojim. Razmišljaj o njoj danju i noću kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano. Samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima. Ne skreći od toga ni desno ni lijevo.
Bog je slao mnoge proroke koji su govorili narodu, opominjali na vjernost Bogu i njegovoj riječi, odvraćali ih od idolopoklonstva u koje su stalno upadali. Solomon u svojim izrekama kaže: Svaka je Božja riječ prokušana, štit onima koji se u nj uzdaju. Ne dodaji ništa njegovim riječima da te ne prekori i ne smatra te lažljivim. U posljednjoj knjizi Biblije – Otkrivenju, stoji isto: Ja svakome koji čuje proročanske riječi ove kjnige izjavljujem: Tko ovome što nadoda, Bog će mu dodati zla opisana u ovoj knjizi, a ako što oduzme od riječi ove proročke knjige Bog će mu oduzeti njegov dio na stablo života i na sveti grad opisane u ovoj knjizi. Sva četiri dijela Svetog Pisma sadrže ovo upozorenje. Sadrži ga Tora – Zakon, proroci, spisi i Novi zavjet. Dosljedna poslušnost ovoj riječi je naša prva težnja.
Sveti Duh i Riječ Božja
Apostol Petar u svojoj drugoj poslanici piše slijedeće: Prije svega ovo znajte: nijedno proročanstvo sadržano u Pismu nije stvar samovoljnog tumačenja, jer nikada neko proročanstvo nije došlo od ljudskog htijenja nego su ljudi govorili od Boga potaknuti od Duha Svetoga. Iz navedenog biblijskog stiha je očigledno da je Riječi Svetog Pisma inspirirao Sveti Duh. Ovo dvoje: Duh i Riječ moraju uvijek ići skupa, kako u pitanju ispravnog razumijevanja, tako i u primanju Božanskog života. Naime, izlažući se poruci Biblije čovjek se otvara djelovanju Svetog Duha koji porađa vjeru u srcu i daruje novi život. Anabaptistička tradicija koju nasljeduju baptisti u temeljnim praktičkim pitanjima je imala uvijek određeni karizmatski naglasak.
C. Arnold Snyder u svojoj knjizi Povijest i teologija anabaptizma piše slijedeće: Rani anabaptizam, kao što smo vidjeli, bio je naglašeno karizmatski pokret u kojemu su neke sastavnice pokreta podrobno razradile proces osobnog prepuštanja Duhu (južnonjemački anabaptisti). Druge sastavnice pokreta očekivale su da će Duh objaviti Božju volju kroz proročke snove i viđenja. Ova povijest pokazuje da kada je bila više naglašena Riječ, onda se pojavljivao legalizam – kruta poslušnost slovu. A kada je bio više naglašen Duh, onda se skretalo u subjektivni misticizam. Pokazalo se da je jedino ispravan balans Božje riječi i Svetog Duha čuvao vjernike i crkve od ovih skretanja. Zbog toga se među Baptističkim crkvama danas može naći crkava sa svojstvima od izrazito karizmatskih, do umjerenih, pa i anti-karizmatskih opredjeljenja, shodno duhovnom uzrastu i razumijevanju. Ovdje valja reći da se anabaptistička karizmatska tradicija danas uglavnom raširila u pentekostno- karizmatskim crkvama.
Bijeli golub – simbol Svetog Duha
Postoji, dakle, samo jedan autentični tumač Božje Riječi. To je Duh Sveti. Da bi bilo tko mogao saznati i prihvatiti Božja otkrivenja iz Biblije mora najprije primiti Duha Svetog. Apostol Pavao je to opisao ovako: A mi nismo primili duha ovog svijeta, nego Duha koji dolazi od Boga, da upoznamo darove koje nam Bog dobrostivo darova, i mi o tome govorimo – ne riječima kakve uči ljudska mudrost nego riječima kakve uči Duh izražavajući duhovnim pojmovima duhovne stvarnosti. Zemaljski čovjek (duševni) ne prima ono što dolazi od Duha Božjeg jer je to za nj ludost. On to ne može ni upoznati jer se to mora uz pomoć Duha prosuđivati. Svojim Svetim Duhom, Bog i danas živo govori ljudima.
Kako primiti Svetog Duha? Pokaj se i vjeruj u evanđelje. Bog poznaje tvoje srce. Iz njega izlaze: zle misli, razne vrste bluda, … preljuba, lakomstva, opačine, lukavstvo i razuzdanost, zavist ,oholost, psovka… Isus je umro za tebe da ti pribavi oproštenje i novi početak. U Djelima Apostolskim, apostol Petar je izgovorio poziv koji i sada vrijedi za svakoga tko ga čuje ili pročita. Poziv glasi: Pokajte se i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha; tako ćete primiti dar – Duha Svetoga. Bez pokajanja ništa se neće dogoditi. Tko zaobiđe pokajanje neće primiti Svetog Duha, i tu nikakvi svećenici, ceremonije i rituali ne mogu pomoći.
Otvorenost djelovanju Svetog Duha naša je druga težnja. Naš je glavni cilj očitovanje duhovnog ploda – djelo Svetog Duha koji se očituje u karakteru vjernika. Iskustva proročkih snova i viđenja te iscjeljenja i egzorcizmi su podložni kontroli Svetog Pisma, kojega Sveti Duh koristi kroz darove mudrosti, znanja i učiteljstva.
Hebrejska pozadina kršćanske vjere
Treći važan element u našem simbolu pokazuje da je kršćanstvo nemoguće razdvojiti od njegovih hebrejskih korijena. Za ispravno čitanje Biblije nužno je poznavati njenu povijesnu pozadinu. Ta židovska pozadina u početku je bila neupitna, ali je od 4. stoljeća nadalje u potpunosti zanemarena. U prvih 150 godina povijesti crkve nije bilo crkvenih građevina. Kršćani su propovijedali po sinagogama. Život i organizacija crkve bila je u potpunosti sinagogalna. U osobnim svjedočenjima kršćani su koristili simbole ribe, križa i janjeta kako bi pobudili zanimanje za evanđelje. Molitva je imala važnu ulogu u oslobađanju ljudi od vlasti sotone. I unatoč činjenici da im učenja često nisu bila najtočnija, barem ne u svakoj pojedinosti, ljubav i gorljivost prvih kršćana bile su izuzetne piše S. Etches. Jeruzalem je bio centar iz kojega je sve krenulo i gdje će se sve vratiti. Prvi biskup te crkve bio je Jakov, brat Gospodinov (Dj.21:18). Povjesničar Hegesippus piše da je Jakova, po izboru crkve, naslijedio Simeon. On navodi listu od 15 biskupa jeruzalemske crkve koji su se tako smjenjivali sve do židovskog ustanka 132. godine.
Svijećnjak i križ simboli povezanosti dva saveza
Tko god poznaje proto-rabinski judaizam iz razdoblja prije uništenja drugog hrama 70.godine lako će prepoznati da Biblija upravo o tome govori kada opisuje Isusa i ranu crkvu. Svako istraživanje crkvene povijesti koja počinje od kasnog drugog i trećeg stoljeća crkve, kada je ona postala uglavnom poganska organizacija, gubi prvih 100 godina, a time i potrebno razumijevanje židovskih korijena crkve piše Dr.Ron Mosley) Mnogi novozavjetni izrazi su jezične fraze hebrejskog jezika. Njih je jednostavno razumjeti kada uvažimo židovske korijene rane crkve. Kada je grčka filozofija počela tumačiti hebrejska pisma nastale su mnoge teološke dileme i proizvoljna tumačenja. Antisemitizam nekih crkvenih otaca pokazuje da je rimska državna crkva od 4.st. izgubila kontinuitet sa ranom crkvom, koju nalazimo opisanu na stranicama Biblije. Ovaj kontinuitet se nastavio u mnogim slobodnim crkvama 4. i 5. st. Te su slobodne crkve nazivali raznim imenima među kojima su i anabaptisti – preteče baptista. One su očuvale židovski karakter novozavjetne crkve i bogoslužje po uzoru na sinagoge. To znači: čitanje Božje riječi, molitve, pjesme, propovjedi i pouke. Tu nema slika i kipova koje Biblija strogo zabranjuje. Slike i kipove je uvelo novo državno kršćanstvo pomiješano s grčkom filozofijom i poganskim elementima. Dr. Ron Mosley u knjizi Yeshua piše: …neki od židovskih vjernika u dijaspori nisu se priklonili rimskoj crkvi već su ostali u ‘neslužbenim’ crkvama koje su nazivane mnogim imenima: montanisti, novacionisti, donatisti, paulijanci, albigenzi, valdenzi i anabaptisti, a čija su vjerovanja u nekim pojedinostima izlazila iz biblijskih okvira, … ipak moguće je povezati neke današnje zajednice preko tih crkava sa židovskom zajednicom prvoga stoljeća u Jeruzalemu.
Naši simboli svijećnjaka i križa govore o potrebi povratka na izvor vjere a to je Biblija u svom hebrejskom ruhu. Uzvik Reformacije je: Ad fontes (na izvore). Mi želimo istaći potrebu povrataka na hebrejsku pozadinu kršćanstva, koja je za većinu crkava danas izgubljena.
… a sedam svijećnjaka sedam je crkava
Otkrivenje 1:20