Što katolici kažu o baptistima?
Baptisti
Izvadak iz Suvremene katoličke enciklopedije
US izdanje: The Modern Catholic Encyclopedia, Michael Glazier and Monika K. Hellwig
Barem 27 raznih baptističkih zajednica vuku podrijetlo od religioznog pokreta nazvanog “anabaptisti” koji su’ bili dio “radikalnog” ili “lijevog” krila protestantske reformacije iz 16. st. Ta grupa kršćana mislila je da Luther i Calvin nisu otišli dovoljno daleko u svojim naporima da Crkvu dovedu do čistoće kakva je vladala u apostolskom razdoblju. Ono što je nedostajalo bilo bi “krštenje vjernika” i odvojenost Crkve od građanske vlasti. Ti izvorni elementi određuju što znači izraz “baptist” sve do naših dana.
Kako je krštenje odraslih bilo preduvjet za članstvo u Crkvi, svi novi sljedbenici koji su bili kršteni pri rođenju kao djeca morali su se ponovno krstiti, pa odatle im dolazi naziv “anabaptisti” (ponovno kršteni). Kratica te pejorativne naznake (label) označila je jednu od najvećih protestantskih zajednica. Anabaptistička tradicija razvila se na dva načina. Jedna struja dovela je do razvitka značajne grupe “mirotvornih” Crkava među koje u SAD i Kanadi pripadaju: Menoniti, Amiš zajednica (osnivatelj Jakob Ammann) i Braća. Druga je struja pomogla stvoriti engleske puritance i separatiste. Obje su bile protukulturalne po svom stajalištu prema krštenju, mirotvorstvu i želji da budu odvojene od vlada.
Puritansko-separatistički pokret stvorio je stožerni lik Johna Smytha (oko 1570-1612), anglikanskog svećenika koji se pridružio separatističkom pokretu i odigrao značajnu ulogu u oblikovanju baptističke svijesti. Roger Williams (oko 1603-1683) pridružio se istoj grupi i kasnije došao u Massachusetts Bay Colony. Njegova stajališta, osobito njegova protuteokratska uvjerenja prisilila su ga da se iseli u Providence u državi Rhode Island gdje je osnovao prvu Baptističku crkvu 1639. Prvo baptističke udruženje osnovano je u Philadelphiji 1707.
Do početka 19. st. njihova evanđeoska gorljivost doprinijela je da su postali najveća protestantska grupa u Sjedinjenim Državama. S vremenom je otupjelo nešto od njihove protukulturalne oštrice, a došlo je i do ozbiljne podjele na pitanju ropstva. God. 1845. baptisti su postali “sjevernjaci” i “južnjaci”. Južnjačka baptistička konvencija (Southern Baptist Convention) bila je i ostala konzervativnija, često fundamentalistička, i najveća grana. Manja sjevernjačka, progresivnija i liberalna grana postala je Američka Baptistička crkva u SAD (American Baptist Church).
Baptističko vjerovanje općenito je blizu središtu pravovjemog kršćanstva. Među baptistima uobičajeno učenje je: Kristovo božanstvo s njegovom mukom i uskrsnućem, obvezatnost Biblije, otkupljenje po Kristu, Presveto Trojstvo, Kristov drugi dolazak, postojanje raja i pakla. Većina baptista naglašava osobnu moralnost te imaju negativan stav prema pojedinim grijesima kao što su opijanje, kockanje i ples, kao i neophodno jako pozitivno stajalište o osobnom, pojedinačnom odnosu prema Kristu. Nijedna protestantska grupa nije toliko privržena održavanju vjerske pouke nedjeljom (Sunday schools) i nijedna nije više oduševljena misionarskom djelatnošću od baptističke.
Od samog početka baptisti su imali neovisno mišljenje i bili su “slobodna” Crkva par excellence. Njihovo bogoštovlje je neformalno i nemaju određene obredne obrasce za sve crkve. Njihov odnos prema Bogu je neposredan i bez svećeničkog posredovanja. Vrlo su privrženi osobnom tumačenju Biblije. Svaka mjesna zajednica vjernika (congregation) je dobrovoljno udruženje zrelih osoba koje su se ponovno rodile.
Ne postoji natcrkveno tijelo koje ima vlast određivati politiku lokalnim kongregacijama. Njihova želja za neovisnošću i autonomijom od njih je povijesno stvorila prvake-religijske slobode.
Postoje dvije vjerske odredbe (obredi koje je zapovjedio Krist), naime krštenje i večera Gospodnja, od kojih nijedna nema sakramentalnu moć. Krštenje se događa nakon dubokog iskustva Krista što dovodi do zrelog poimanja vjere u Isusa kao Spasitelja i Gospodina. Na temelju toga, krštenjem vjernik prihvaća to iskustvo kao životnu obvezu punim uranjanjem u vodu. To je “umiranje i uskrišavanje s Kristom”. Neki baptisti drže toliko mnogo do tog obreda da smatraju kako je to specifični znak pravog kršćanina.
Večera Gospodnja je strogo memorijalni objed. Baptisti drže objed s Isusom, ne uzimaju Isusa za hranu. Oni bi kazali: “Isus je za stolom, ne na stolu.” Stoga su većini baptista strane ‘crkvene’ stvari kao što su: vjerovanja, blagdani, ređenje svećenstva, sakramenti, zastave, hijerarhijske strukture, krštenje djece i liturgijska odjeća. Baptisti shvaćaju sebe kao vjernike okupljene u Crkvu, skupinu ponovno rođenih pojedinaca koji su se dobrovoljno našli zajedno radi druženja, propovijedanja, molitve te da slijede Krista kako nalaže savjest svakoga pojedinca.
Teško je točno utvrditi koliko ima baptista. Postoje mnoge male baptističke skupine koje se ne povezuju u skupštine (Convention) ili udruženja(Association). Svjetski baptistički savez (Baptist World Alliance) povezuje barem 38 milijuna baptista u cijelom svijetu. Četvorica od petorice Amerikanaca afričkog podrijetla jesu baptisti; oni su udruženi u Nacionalnu baptističku konvenciju Amerike (3 milijuna) i Nacionalnu baptističku konvenciju SAD (6 milijuna). Južnjački baptisti broje oko 15 milijuna u SAD, a američki baptisti tvrde da imaju oko 1,5 milijun članova.