Ali hoću da znate: svakom mužu glava je Krist, a glava ženi muž, a glava Kristu Bog. Svaki muž koji moli ili prorokuje pokrivene glave sramoti glavu svoju. Svaka pak žena koja moli ili prorokuje nepokrivene glave sramoti glavu svoju. Jer to je jedno te isto kao da je obrijana. Jer ako se žena ne pokriva, neka se i ošiša. Ako li je ženi sramota ošišati se ili brijati se, neka se pokrije! Jer muž doista ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Božja; a žena je slava muževa. Jer nije muž od žene, nego žena od muža; i jer nije muž stvoren radi žene, nego žena radi muža. Zbog toga žena mora imati vlast na glavi — radi anđelā. Ipak, u Gospodinu, ni muž bez žene, ni žena bez muža. Jer kao što je žena od muža, tako je i muž po ženi, a sve je od Boga.
1.Korinćanima 11:3-12
Kriza okupljanja zajednice
Ovo pišem u doba jedne od većih kriza u svjetskoj povijesti. Zbog iminentne zdravstvene opasnosti, pogotovo za stariju populaciju – ograničena su ili zabranjena sva javna okupljanja i poslovne djelatnosti, ne samo u našoj državi već u cijelom svijetu.
Naše zajednice su zatvorene, a crkva je prisiljena družiti se virtualno zahvaljujući tehnološkim dostignućima. Kriza nas je tako stjerala u kut unutar naša četiri zida unutar obitelji. Sada, možda više nego ikad prije, Bog nas traži da preispitamo kako možemo funkcionirati u ovim okolnostima. Okrenimo se malo oko sebe i promotrimo tko je tu.
Božji ustroj i pad čovjeka i žene
I nadjenu čovjek imena svoj stoci i pticama nebeskim, i svakoj životinji poljskoj. Ali čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Jahve, Bog, pusti dubok san na čovjeka te on usnu; i uze jedno od njegovih rebara, a mjesto zatvori mesom. I od rebra što ga uze čovjeku Jahve, Bog, načini ženu pa je dovede čovjeku. A čovjek reče: »Ovo je sada kost od mojih kostiju i tijelo od tijela mojega! Ova će se ženom (אשה – iša doslovno čovječicom) zvati, jer ta je od čovjeka (אש iš) uzeta.« Zbog toga će čovjek ostaviti svoga oca i majku svoju i prionuti uza svoju ženu, i bit će dvoje jedno tijelo.
Postanak 2:20-24
Jer u njemu je sve stvoreno, što je na nebesima i što je na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja bilo gospodstva bilo poglavarstva bilo vlasti — sve je po njemu i za njega stvoreno. I on je prije svega i sve u njemu postoji. On je i glava tijelu, crkvi. On je početak, prvorođenac od mrtvih, da sȃm u svemu ima prvenstvo.
Kološanima 1:16-18
Apostol Pavao, iako sam neoženjen u poučavanju primjenjuje jasan Božji princip koji potiče od samog stvaranja čovjeka: čovjek je vrhunac Božjeg stvaranja, a žena je stvorena za muža, jer ništa do tada stvoreno nije bilo na istoj razini kao i čovjek (Postanak 2:20-24). Međutim, sve što je stvoreno je stvoreno po Kristu i za Krista i taj je princip važno uvijek iznova primjenjivati. (Kološanima 1:16-18). Tako kako je i muž stvoren za Krista i kako je mužu glava Krist, tako je i ženi glava njen muž.
Imamo dojam da je ova Biblijska istina danas više nego ikada prije pod napadom. Međutim, ako malo bolje zavirimo kako u Bibliju, tako i povijesne spise vidimo da je čovječji naum nepromjenjiv: vječno je u buntovništvu prema Bogu i Njegovim zapovijedima. Čak i kada je svjestan Sotone i njegovih podanika, ipak mu se rado podaje.
Disfunkcionalne obitelji nerijetko izvana dosta dobro izgledaju, a bez problema i obavljaju sve tradicionalne religijske običaje naslijeđene od starijih. Razrušene obitelji u svim mogućim kombinacijama isto često izvana dobro izgledaju, iako prečesto kriju nekoliko bolnih činjenica: duboko povrijeđeno dijete kojem je srušen ideal roditeljske ljubavi i duboku međusobnu nepodnošljivost bivših nerazdvojnih partnera. Roditelji uvijek tada govore djetetu kako ga vole i kako bi sve učinili za njega… sve?- osim što bi ostali sa svojim bračnim partnerom i učinili zaista sve za svoje dijete. Pitanje je: kako možeš najviše voljeti svoje dijete, a ne voljeti i njegovu majku ili oca?, kada mu ona ili on najviše znače.
O tome svemu se danas glasno baš i ne govori, ali zato puno medijskog prostora dobivaju udruge čiji je cilj žene potpuno odvojiti od obitelji, kao i udruge kojima je cilj u potpunosti promijeniti paradigmu obitelji. Svemu tome ulje na vatru dolijevaju i potpuno nedorasli muškarci koji fizički zlostavljaju svoje obitelji.
Što mi možemo učiniti da se bar u svojoj okolini odupremo Uništavatelju i održimo Božju volju?
Princip pokrivene glave
Iako nam je ovaj princip danas vrlo neobičan, on nam može pomoći da bi shvatili gore iznesene principe. Ideja pokrivanja glave je bila važna u mnogim povijesnim kulturama. Ako bi netko pokrio glavu, to je značilo da je pod nečijim autoritetom ili nečijom zaštitom. Slično kao što danas policajci ili vojnici nose kape kao dio uniforme. Uniforma kao simbol jedinstva, i kapa kao njen nerazdvojni dio. Svaka osoba u hijerarhiji je podređena nekom iznad, a sve skupa unutar hijerarhije čini jednu funkcionalnu cjelinu. Sam ministar policije ili obrane kao vršna karika u zapovjednom lancu ne treba ni nositi kapu.
Pavao se tu poziva na jednostavan princip. Krist je glava mužu, što znači da mu je direktno odgovoran za cijelu obitelj. Muž je glava ženi, a žena je slava muževljeva (1.Korinćanima 11:7), a ipak u Gospodinu ni muž bez žene, ni žena bez muža (1.Korinćanima 11:11) jer će “čovjek ostaviti svoga oca i majku svoju i prionuti uza svoju ženu, i bit će dvoje jedno tijelo.” (Postanak 2:24)
Prema tome, ako gledamo muža i ženu, oni su kao što često spominjemo u propovijedima kao dva slijepljena arka papira. Zato svaki pokušaj razdvajanja dolazi do strukturnog cijepanja obje osobe, o čemu može posvjedočiti gotovo svaka razvedena osoba, ako je dovoljno iskrena.
Kršćanske obitelji
Muž je dakle glava obitelji, a žena njegova slava. Što onda treba činiti glava tijela tj. glava obitelji, a što njegova slava?
Ključ za razumijevanje uloge muža: “Svakom je mužu glava Krist” (1.Korinćanima 11:3) i “muž je slika i slava Božja” (1. Korinćanima 11:7). Od svakog se muža, dakle baš poput Mojsija pred Kristom očekuje da obavlja posredničku ulogu za svoju obitelj, počev od svoje žene sve do svojih potomaka i svakome tko je pod njegovim autoritetom u njegovom domu (Ponovljeni zakon 28:6, Psalam 128:3-4).
Blagoslovljen ti ćeš biti kad ulaziš, i kad izlaziš ti ćeš blagoslovljen biti.
Ponovljeni Zakon 28:6
Žena će ti biti kao plodna loza uz krajeve kuće tvoje, sinovi ti ko mladice masline oko stola tvojega. Eto, jer tako će biti blagoslovljen čovjek koji se boji Gospoda.
Psalam 128:3-4
Dodatno, ovo možemo dopuniti poslanicom crkvi u Efezu napisanom nešto kasnije. Pavao dodatno pojašnjava: “muževi ljubite svoje žene kao što i Krist uzljubi crkvu… da je posveti…” (Efežanima 5:25-26).
Muževi
Tko će redovito moliti za svoju obitelj: za svoju suprugu, za svoju djecu i za sve ostale koji su u njegovom domu? Tko će redovito sazivati kućno bogoštovlje u svome domu? Tko će redovito pozivati suprugu na molitvu? Tko će redovito pozivati svoju djecu na čitanje Biblije i molitvu? Tko će reprezentirati svoj dom u svojoj zajednici? – sasvim je jasan odgovor: muž!
Iz vlastitog iskustva mogu reći da sam to prije shvatio, moja brak i moja obitelj bi kvalitetnije prošla kroz mnoga iskušenja. Muževi: ne dopustite da prođu godine ili desetljeća da shvatite što ustvari Krist od vas očekuje! Od kuda sve te anomalije u obiteljima o kojima smo prije pričali? Da se muškarci drže ovih Biblijskih preporuka ništa od toga se ne bi desilo – ni disfunkionalnih obitelji s neiskrenim odnosima, ne bi bilo zlostavljanja, ne bi bilo razrušenih brakova jer je Duh Sveti, dan po Isusu Kristu zalog naše vjere. (Efežanima 1:13-14).
U njemu ste i vi, pošto ste čuli riječ istine — evanđelje spasenja svojega, u njemu ste, pošto uzvjerovaste, i zapečaćeni Duhom obećanim Svetim, koji je zalog naše baštine do otkupljenja stečevine — na hvalu slave njegove.
Efežanima 1:13-14
Žene
Što je sa ženama? Ako pažljivo čitamo izvještaj o stvaranju (Postanak 1-2) ispada da je ustvari stvaranje žene vrhunac Božjeg stvaranja. Neki na svoju propast tumače kako je žena diskriminirana u Svetom Pismu. Međutim, to nimalo ne stoji i svatko će već i površnim čitanjem doći do istog zaključka. Imati drugu ulogu ne znači biti diskriminiran, već privilegiran a poznavajući svoju ulogu – osviješćen. 2. Timoteju 2 jasno kaže što se očekuje od žene: dobra djela, učenje u tišini i naravno rađanje djece, čime jasno sudjeluje u izvršenju prve čute zapovijedi dane ljudima:
I stvori Bog čovjeka na sliku svoju, na sliku Božju stvori ga, muško i žensko stvori ih. I Bog ih blagoslovi, i reče im Bog: »Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite! I budite gospodari ribama morskim i pticama nebeskim i svemu živomu što gmiže po zemlji!« (Postanak 1:27-28)
Nažalost danas, više nego inače u povijesti, same žene zagovaraju pobačaj – i prizivajući tako izravno na sebe Božji gnjev. To čini ove Biblijske stihove više nego aktualnima danas.
Kršćani samci
Mnogi kršćani su danas samci, baš kao što je i apostol Pavao bio samac. Oženjenima je teško shvatiti kako danas netko može biti a da nema potrebu za zasnivanje obitelji ili za bliskošću suprotnog spola.
Pavao kaže u 1.Korinćanima 7:8-11 A neoženjenima i udovicama kažem da im je dobro ako ostanu kao i ja. No ako se ne mogu suzdržavati, neka se ožene. Jer bolje je oženiti se negoli izgarati. A oženjenima zapovijedam — ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne rastavlja, a ako se i rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri. I muž, neka ne otpušta ženu.
Isus kaže u Evanđelju po Mateju 19:9-12 A kažem vam: Tko god otpusti ženu svoju — osim zbog bludništva — pa se oženi drugom, čini preljub. I tko se oženi otpuštenicom, čini preljub.« Rekoše mu učenici njegovi: »Ako je samo to razlog rastave čovjeka od žene, bolje je ne oženiti se!« A on im reče: »Ne shvaćaju svi ovu riječ, nego samo oni kojima je dano. Jer ima uškopljenika koji se tako iz utrobe majčine rodiše, ima i uškopljenika koje su ljudi uškopili, a ima uškopljenika koji se sami uškopiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati!«
Ako je već tako da su neki samci iz bilo kojeg razloga – slobodno mogu tražiti uzor u apostolu Pavlu: sa svom ljubavi je radio za dobrobit vjernih, provodio vrijeme u čitanju i molitvi i svjedočenju još nespašenima. Jer “neoženjeni se brine za ono što je Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu, a oženjeni se brine za ono što je svjetovno, kako da ugodi ženi”. (1.Korinćanima 7:32-33)
Razvedeni kršćani
A on im, odgovorivši, reče: »Niste li pročitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih, te reče: Zbog toga će čovjek ostaviti oca i majku i prionuti uza svoju ženu, i bit će dvoje jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.«
Matej 19:4-6
Kao što smo vidjeli u gornjim primjerima rastava nikako nije Božja volja jer: “što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja”. Ali, ako se i desi takav slučaj ne treba očajavati. Gospodin Bog je veći od svake naše situacije, On je savršeni utješitelj, On nas je sposoban uzdržati do časa Njegova ponovnog dolaska.
Isus dodaje u Mateju 19:29: I svatko tko je ostavio kuće ili braću ili sestre ili oca ili majku ili ženu ili djecu ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti.
To svakako ne znači da se treba rastavljati od supružnika “zbog Krista” kako bi neki opet mogli pomisliti, jer je sam Krist to onemogućio par stihova prije, već da ako se ima i prilike ponovo vezati, a da to zbog Krista ne učini da će stostruko primiti.
Drugim riječima, možemo reći da razvedeni mogu svakako tražiti isto tako Božje prisustvo i imaju pravo zajedništvo svetih. Pokazivati gostoprimstvo, provoditi vrijeme u čitanju, molitvi, dobra djela u Kristovoj ljubavi svakako ostavlja jedan golemi prostor gdje se netko tko se našao u takvim okolnostima isto može naći.
Sveopća ravnopravnost
Kao što smo vidjeli u Božjem kraljevstvu apsolutno nitko nije zapostavljen: svi imaju svoje mjesto i svoju ulogu. Buntovništvo je ono koje želi nešto što mu u Božjem ustroju ne pripada. A Bog nas upozorava da ne budemo buntovnici, već radije poslušni i pokorni njegovu nauku.
I Mojsije, istina, bijaše vjeran u svoj kući njegovoj kao sluga, za svjedočanstvo onome što se imalo govoriti, ali je Krist, kao Sin, nad kućom njegovom. Njegova smo kuća mi ako smjelost i ponos nade do kraja čvrsto zadržimo. Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas, ako glas mu čujete, ne otvrdnjujte srca svoja kao u onoj pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji, gdje me iskušaše očevi vaši; isprobaše me, a četrdeset godina gledahu djela moja. Zato se rasrdih na naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek srca zabludjela, a sami ne upoznaše putove moje. Tako se zakleh u gnjevu svojemu: Neće ući u počinak moj! Pazite, braćo, da ne bi u koga od vas srce bilo zlo, nevjerno, udaljilo se od Boga živoga. Nego se hrabrite međusobno svaki dan, dok se još zove ono »danas«, da ne otvrdne tko od vas zavodljivošću grijeha. Postali smo naime dionici Kristovi ako onu prvotnu postojanost do kraja čvrsto zadržimo, kad se veli: Danas, ako glas mu čujete, ne otvrdnjujte srca svoja kao u onoj pobuni! Jer neki su se, čuvši to, pobunili, ali ne svi koji pod Mojsijem izađoše iz Egipta. A na koje se srdio četrdeset godina? Zar ne na one koji sagriješiše, kojih tjelesa popadaše u pustinji? A kojima se zakle da neće ući u počinak njegov ako li ne nepokornima? I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjere.
Hebrejima 3:5-19