U svojoj ” Velikoj katehezi” Grgur iz Nise 385. među mnogim drugim pitanjima o kršćanskoj vjeri, bavi se i krštenjem. Grgur je rođen u pokrajini Kapadociji (centralni dio Male Azije), bio je filozof i teolog mističkog usmjerenja.
”Grgur iz Nise je bio oženjen. Postavši biskupom vjerojatno ostaje sa svojom ženom jer u to vrijeme u provinciji Kapadociji biskupi nisu bili vezani celibatom.” (Enciklopedija Mistika, ITP ”Naprijed” Zagreb 1990). Iako su njegova djela već posvema obilježena grčkom filozofijom, koja je pomalo postala novi temelj za budući razvoj crkve, on o krštenju čvrsto drži utvrđenu biblijsku praksu.
On kaže: ”Meni se čini da naša pouka ne bi posjedovala dostatan nauk, kada bi ostalo samo na kazanom. Smatram da valja imati na pameti i ovo što ću nadodati. To inače zanemaruju mnogi iako pristupaju krsnoj milosti. Tako sebe varaju samoobmanom. Preporođeni su samo prividno, ali ne i u zbilji. Promjena našeg života nastala preporođenjem nije promjena ako ostanemo kakvi jesmo. Za onoga tko ostaje kakav jest, ne znam kako se može držati da je postao drukčiji. Na njemu se nije izmjenila nijedna obilježba. Svakome je pak jasno da se spasenjsko rađanje vrši zbog obnove i izmjene naše naravi”
…
”ako se kupelj pruži samo tijelu, a duša se ne opere od mrlja strasti već je život nakon krštenja istovjetan sa predkrsnim životom, velim i nitko me neće od toga odvratiti, mada je odvažno; voda je u tom slučaju samo voda. Nigdje se na djelu ne očituje dar Duha Svetoga. Takav čovjek i nadalje sramoti božansku sliku – rugom srdžbe, strašću pohlepe, raskalašnim i nepostojanim mišljenjem, nadutošću, zavišću i ohološću….ako ove mane i njima slične jednako obilježuju život krštenika prije i poslije krštenja, ne vidim što se u njemu izmjenilo” (Velika Kateheza, prijevod Marijan Mandac,Makarska 1982).
U Grgurovo doba priprava za krštenje trajale je tri godine. ”U četvrtom stoljeću još je uvijek običaj da se ljudi krste u zreloj dobi. Svjedoče to primjeri znamenitih ljudi. U životnom naponu kršteni su Bazilije Veliki, Augustin,Grgur Nazianski i Grgur iz Nise.” (Velika Kateheza)