Netko doživi duboku starost a netko odlazi u naponu snage. Zašto? To jedino Bog zna. Bog nam je u svojoj Riječi objavio mnoge stvari koje bez njegove objave ne bismo znali. Mi to prečesto teško primamo i ne razumijemo. No Božja riječ ostaje jedini pouzdani izvor pouke koju Bog daje čovjeku. U knjizi o Jobu Biblija nas podsjeća: Život moj je samo lahor … kao što se oblak gubi i raspline … tako moji dani nestaju poput dima, Job 7:7-9. Apostol Jakov u svojoj poslanici poručuje da kad god imamo namjeru učiniti bilo što, treba reći: Ako Gospod htjedne živjet ćemo i učinit ćemo ovo ili ono, Jakovljeva 4:15.
Smrtni čas je nešto što nas uvijek iznenadi, pa čak i kada ga očekujemo. U knjizi Propovjednikovoj Biblija nas na to podsjeća: Čovjek ne zna svoga časa, kao ribe ulovljene u podmukloj mreži i kao ptice u zamku uhvaćene tako se hvataju sinovi ljudski u vrijeme nevolje koja ih iznenada spopada, Propovjednik 9:12. Ova činjenica nas potiče na razmišljanje. Što je zaista vrijedno u životu? Za što se vrijedi boriti? Čemu treba težiti kada u bilo kojem trenutku bilo tko od nas može naglo završiti svoju boravak na zemlji? Tu nam se prirodno nameće ono staro pitanje koje je postavio drevni Izraelski kralj Salomon. Ono glasi: Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem?, Propovjednk 1:3.
Svi mi ulažemo veliki trud da bi ostvarili neki bolji život u materijalnom smislu. Težimo blagostanju i ugodnijem životu misleći da će nam to donijeti sreću. Ali kad postignemo neke od tih ciljeva opet nam nešto nedostaje. Salomonovo iskustvo Bog je dao zapisati za našu pouku. U knjizi Propovjednika čitamo: Učinih velika djela, sazidah sebi palače, zasadih vinograde, uredih perivoje i voćnjake … načinih jezera da plodna sadišta natapaju. Nakupovah stada krupne i sitne stoke više no itko prije mene u Jeruzalemu. I što god su mi oči poželjele nisam im uskratio niti branih srcu svom kakva veselja, već se srce moje veselilo svakom trudu mojemu. A onda razmotrih sva djela, sve napore što uložih da do njih dođem i gle sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja. I ništa nema valjano pod suncem, Propovjednik 2:4-11.
Božja Riječ nam tako svjedoči da ništa pod suncem ne može dati svrhu čovjekovu postojanju, osim jedne stvari koju opisuje Salomon na kraju svoje knjige: Glavno je svemu što si čuo; Boga se boj i zapovjedi njegove drži, jer je to sve čovjeku. Jer će sva skrivena djela – bilo dobra ili zla, Bog izvesti na sud, Propovjednik 12:13-14. Salomon tu izriče važnu napomenu koju tri puta ponavlja:
- Sjećaj se svoga stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego što dođu zli dani i teške godine.
- Prije nego što počnu slabiti oči, sluh i tjelesne snage kopniti.
- I svakako prije nego se prekine srebrna vrpca zemaljskog života.
Iza te treće točke svaka promjena je nemoguća. Biblija čovjekov život prispodobljuje sa drvetom. Ivan Krstitelj je govorio ljudima da se pokaju i vjeruju evanđelje jer; Već je položena sjekira na korijen stablima svako će stablo koje ne daje dobrog roda biti posječeno i bačeno u oganj, Matej 3:10. Jasno je da aludira na ljude i na njihov život. Salomon je koristio istu sliku: Padne li drvo na jug ili na sjever svejedno, gdje padne ondje i ostane, Propovjednik 11:3. Ovdje sjever predstavlja Božju stranu a jug osudu ognja o kojoj govori Ivan. Biblija nas ne ostavlja u dvojbi. Poslije smrti nije moguće u ovom smislu promijeniti ništa. U kakvom stanju je čovjek ‘posječen’, u takvom i ostaje, suočavajući se sa sudom Božjim. Čovjek je od Boga stvoren kao duhovno i tjelesno biće, kako bi u njegovo ime i po njegovim zapovijedima upravljao životom na zemlji. Na svoju žalost i nesreću čovjek je od davnih vremena ovo dovodio u pitanje i pokušavao dati neko drugo objašnjenje. Ali, kada prihvatimo Bibliju kao svog životnog vodiča, onda pronalazimo svoj smisao života i svrhu postojanja koja se ni smrću ne mijenja.
Bog u Bibliji na mnogo mjesta ponavlja svoj poziv k spasenju i nudi oproštenje grijeha. Jedan od tih poziva je u Ivanovom evanđelju koje kaže: Da Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog sina da ne pogine ni jedan koji ga vjeruje nego da ima život vječni, Ivan 3:16. Ovo spasenje čovjek može naći i u posljednjim trenucima života ako zavapi u vjeri i molitvi obraćanja prema Bogu, jer Biblija kaže: Tko god zazove ime Gospodnje spasit će se, Rimljanima 10:13.
Zapisano je da je drevni židovski učitelj Rabi Eliezer govorio: Pokaj se jedan dan prije svoje smrti, na što su ga učenici pitali a zna li čovjek dan svoje smrti? On im odgovori : Neka se stoga čovjek pokaje danas, jer će već sutra možda morati umrijeti. Apostol Pavao je i sam bio poznati židovski Rabin. U svojem pismu Korinćanima izreče istu misao: Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad (danas) je dan spasenja, 2. Korinćanima 6:2.