(1/6)
1. Zamjena božanstva – Jer.2:10-13
Pođite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar pošaljite izvidnice te dobro promislite i provjerite je li se igda što slično zbilo. Je li koji narod mijenjao bogove – oni čak i nisu bogovi! A narod moj Slavu svoju zamijeni za one što ne pomažu! Zapanjite se nad tim, nebesa, zgranite se i zaprepastite,” riječ je Jahvina. Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu.
Što je Slava izabranog naroda, ako ne sam njihov Bog koji brine o njima? Međutim, odnos između dvoje je uvijek uzajaman. Tko god odbaci Boga, odbacuje zajedništvo s njime i ne može više računati na privilegije koje sa zajedništvom dolaze. Jeremija govori da je Božji narod odbacio Njega – jedinog pravog Boga i zamijenio Ga sa lažnim bogovima koji niti sebi ne mogu pomoći.
I nakon svakog otrežnjenja mnogi polako odbacuju Boga uz isprike kako nemaju vremena za Njega. Netko bi mogao očekivati da je takvo odbacivanje neutralno. Međutim, kako čovjek vječno osjeća potrebu za nadnaravnim, pravog Boga mora zamijeniti s nečim što njemu više odgovara. I tako si čovjek izabere nekog drugog, lažnog boga.
Čovjek koji odbaci Isusa, će izabrati sebi druge bogove koji i nisu bogovi – njegovo srce će ispuniti slike idola i/ili nekih svetaca bilo koje religije ili svakodnevnih stvari koje mu zaokupljaju pažnju i na koje troši većinu svog vremena.