(2/6)
2. Ustrajnost u otpadništvu i lijenost za duhovni trening – Jer.12:4-5
Dokle će zemlja tugovati, dokle će trava na svem polju sahnuti? Zbog opačine njezinih stanovnika ugiba stoka i ptice! Jer govore: Bog ne vidi naših putova. Ako s pješacima trčeći sustaješ, kako ćeš se s konjima utrkivati? Kad ni u mirnoj zemlji nemaš uzdanja, kako ćeš onda kroz guštare jordanske?
Kako je zajedništvo s Bogom narušeno, i pad čovjeka u grijeh dublji, tako on polako gubi svoje sposobnosti i opada u očaj s defetizmom. Prorok pod utjecajem Duha Svetog ovdje ističe da zbog čovjekove opačine, čak ni životinje ne mogu uživati u životu na Zemlji. Dok se opačina širi, čovjek ne može postići trajni, uvijek sve bolji uspjeh, te optužuje Boga da ne gleda na nevolje jadnika.
Mnogi često optužuju Boga i ljude koji rade za Njega, umjesto da se pokaju za svoje grijehe i sami se prime posla u Kraljevstvu. Naša se duhovna kondicija održava svakodnevnom vježbom u stvarima koje jačaju naš duhovni identitet: čitanju Biblije, molitvi, poslušnosti, pokornosti Riječi. Iz nekog razloga su mnogim kršćanima te aktivnosti naporne, što ih dovodi u veliku opasnost gubljenja zajedništva sa Stvoriteljem Svemira. Ipak, pravi kršćanin će uvijek osjetiti zadovoljstvo u činjenju svih stvari koje ga ujedinjuju u zajedništvu s Gospodinom.
Teški dani će doći prije ili kasnije i nitko ih nije zaobišao. Zato je važno da svaki Kristov učenik bude spreman da ih može proći rutinski. To će postići na način da vježba dok je još mir, a teški dani još nisu nastupili. Što smo izvježbaniji u duhovnim disciplinama, lakše ćemo savladavati teškoće koje će nas stići.