(4/6)
4. Nepoučljivost – Jer.32:33
Okretahu mi leđa, a ne lice svoje, iako se neumorno trudih da ih poučim, ali me ne slušaše niti nauk moj primiše.
Bog ne odustaje od načina da nas pouči. Kroz Bibliju – Božju Riječ, životne poteškoće kada traži da se oslonimo na njega, iskušenja koja nam pokazuju naše slabosti i gdje, bez obzira na okolnosti, trebamo odraditi onako kako On to od nas očekuje.
Međutim, kao što u školi mnogi umjesto da nauče gradivo, radije ponesu šalabahter ili ulove prečicu nekom drugom muljažom, tako i neki kršćani Bogu radije okrenu leđa i izaberu neku prečicu koja omogućuje trenutno olakšanje, ali dugoročno ostavlja teški propust i rupu za sotonski napad. Umjesto da se izvuku na čvrsto, sigurno tlo, radije plivaju sa svojim neuspjesima s kojima su naučili živjeti. Kako kaže pjevač U2-a, Bono, u jednoj svojoj pjesmi: „Utapao sam svoje jade, ali moji jadi su naučili plivati“.
Nepoučljivost svakako možemo vezati uz oholost koju David u Psalmu 19 navodi kao veliki grijeh. Nepoučljiv nema više što učiti, ništa mu se više ne može pokazati, niti objasniti, nemoguće ga je uvjeriti u bilo što – on je već sve čuo, vidio, osjetio, on više ne treba biti učenik kad već toliko zna, već samo učitelj. Ali jao onome koga takav poučava. To sigurno nije osobina koju je Bog nama stavio u srce i čim tako počnemo razmišljati, onda možemo biti sigurni da je naš duhovni život u poziciji strmoglavog pada.
Kristov učenik za uzor ima Krista. Taj je uzor nedostižan, ali svijetli neodoljivom privlačnošću i traži uvijek još malo više posvećenja za još veću blizinu. Tako smo dakle do smrti Njegovi učenici, koji stalno uče kako mu biti čim sličniji.