Bill (Michel Sheen) i Kate (Maria Bello) žive u braku koji je lišen zajedničkih dubljih emocija i sve upućuje na skori raspad njihove veze. Jedna od rijetkih stvari koja ih još uvijek povezuje je ta što uzdržavaju sina, studenta na udaljenom sveučilištu. Kako je plitka veza njihovog braka, tako je plitak i odnos koji imaju prema vlastitom sinu.
Nakon telefonskog razgovora sa sinom, roditelji primjećuju da on ima nekih problema, ali o tome dalje ne razmišljaju. Jutro poslije doznaju kako je sin počinio težak zločin masovnog ubojstva nedužnih učenika i profesora u kampusu u kojem je boravio. Roditeljima se urušava njihov svijet i moraju svladati posljedice ovako teškog događaja, prelazeći dosadašnje granice dohvata u vlastitu psihu, ali pritom ne zaboravljajući na svog bračnog partnera s kojim su i odgojili dijete.
Glavni cilj filma je potraga za odgovorom na pitanje: ‘tko je kriv za to što se dogodilo?’. Sam zločinac ne otkriva jasno svoje motive, osim vlastitog nezadovoljstva i nejasne optužbe kako su ga drugi naveli na taj grozan čin.
Kroz anemičnu radnju, atipičnu za američke filmove, postavlja se puno više pitanja nego što se dobiva odgovora. Tako da, dok traje film, imamo dovoljno vremena i sami razmišljati o sebi i svojoj djeci i njihovim eventualnim postupcima i pokušati sami dati odgovore na pitanja koja izviru.
Ipak, u finišu filma majka zaključuje da je Bog njenom sinu dao više nego što je mogao nositi, aludirajući time na konačnu neistinitost konstatacije iz Biblijske poslanice 1. Korinćanima da nas nikad nije zadesila nevolja veća od one koju možemo nositi. Međutim, Biblija upućuje ovu riječ Kristovim učenicima: Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne. Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati. 1.Korinćanima 10:12-13.
U filmu je dobro prikazano kroz kakve teškoće prolaze roditelji zločinca. Ne samo da su izgubili ljubljenog sina, već je njihov vlastiti sin kriv za masakr i patnje koje je posljedično prouzročio obiteljima žrtava. Roditelji to teško mogu prihvatiti i pokušavaju naći dovoljno zadovoljavajući model koji bi uklonio njihovu krivnju za to što se desilo. U tome variraju različita nastojanja: od toga da oni nisu ništa krivi jer je sin ipak odrastao i sam odgovoran za svoje postupke, pa do toga da to ni nije bio njihov sin kakvog pamte, tj. kakvog su odgojili.
Međutim, koliko god svaki od zaključaka možda i bio istinit, u duši ipak imaju slojeviti nemir jer im savjest govori da su negdje ipak pogriješili. Kao labavu mogućnost pružanja rješenja zagonetke spominje se i povreda iz djetinjstva kada je majka prisilila sina da uradi nešto protiv njegove volje. Na kraju svega, odgovor na ovo fundamentalno pitanje ostaje nedosegnut. Također u potpunosti stoji i činjenica kako su mnogi drugi prošli kroz još teže trenutke, ali se nisu odlučili na svaljivanje krivnje na druge ili još gore na zločin i to još ovako težak. Dakle – ovo pitanje kroz cijeli film ostaje bez odgovora, davajući zaključak da se netko može truditi najbolje što zna, očekivano, uz sve svoje slabosti koje svatko od nas nosi, ali da to neće spriječiti nekog pojedinca da se odluči na zločin.
Roditelji na kraju ipak uspijevaju smoći snage da ostanu zajedno nakon ovako teških iskušenja shvaćajući da su zajedno bili u svemu tome još od njegovog rođenja, bez obzira na svoje možebitne propuste prema ljubljenom sinu. Vjerojatno je u pravom životu malo takvih parova koji i nakon i manjih stvari ostaju zajedno i još čvršći u vezi, tako da je ovo jedan olakšavajući rezultat filma. Ostaje nam za razmišljati koja bi ih još iskušenja čekala i kako bi se s time mogli nositi.
Vjerujemo li u Boga, moramo biti svjesni da nas Biblija uči da u ljubavi prema Isusu s jedne strane, te strahu Božjem s druge – trebamo odgajati svoju djecu, a sve ispraćeno mnogim molitvama za spas njihovih duša. Samo ako smo tako radili, nismo krivi za njihovu sudbinu, koja će na kraju biti onakva kakvu si je sami izaberu, kada budu bili u stanju preuzeti odgovornost za svoje živote.
Za djecu je također važno da prepoznaju kako njihovi roditelji žive u zajedništvu. Isus navodi u evanđelju po Mateju 19:6-7 da muž i žena tvore jedno tijelo. To je temelj braka, a samim time i obitelji. Površni odnos bez odanosti svom partneru svakako nije u stanju dati djetetu temeljni životni oslonac. Tada je dalji razvoj događaja u životu djeteta potpuno neizvjestan.
Površno kršćanstvo dovodi do toga da za vlastite promašaje okrivljavamo Boga i Njega pravimo lašcem, a zrelo nas kršćanstvo upućuje da na vrijeme reagiramo dok još ima vremena, tako da u pravo vrijeme poberemo plod svojih djela učinjenih u pravednosti na zadovoljstvo Svetog Duha koji nas na to i potiče.
Ovdje možemo naći nekoliko izvadaka o tome što Biblija smatra ispravnim odgojem. Za cjelovitu sliku je svakako važno čitati Bibliju s ispravnim razumijevanjem, a za teške i nerazumljive stvarni tražiti Svetog Duha tumačenje, što će On svakako i dati po Isusovom obećanju.
- Ukori sina svoga, i zadovoljit će te i dati radost duši tvojoj. Izreke 29:17.
- Sine moj, ne odbacuj Jahvine opomene i nemoj da ti omrzne njegov ukor. Izreke 3:11.
- Da se svega svog vijeka bojiš Jahve, Boga svoga, ti, sin tvoj i sin tvoga sina, vršeći sve zakone Njegove i sve zapovijedi Njegove što ti ih danas propisujem, pa da imaš dug život. Ponovljeni Zakon 6:2.
- Zato se raduj, mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih očiju; ali znaj da će ti za sve to suditi Bog. Propovjednik 11:9.
- Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: “Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.” Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke. Marko 10:13-16.
Film traje 1h 40′.
Trailer filma:
IMDB: http://www.imdb.com/title/tt1533013/
Službeni web site: http://www.beautifulboythemovie.com/