Seks prije braka
Zbog toga će čovjek ostaviti svoga oca i majku i prionuti uza svoju ženu, i bit će dvoje jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.« Marko 10:6-9
Krećemo od činjenice koju su Otac i Isus izrekli (Marko 10:6-9, Postanak 1:27, Matej 19:4-7) da je veliki Bog namijenio za muškarca i ženu da žive u jedinstvenoj obvezujućoj zajednici. Ovi stihovi nam govore da je zajednica muškarca i žene u prvom redu obvezujuća prema samom Bogu, a tek onda međusobno – jedan prema drugom. Drugim riječima – Bog je prvi svjedok između muža i žene. To je i logično, jer se ljubav uvijek prvo dešava u intimnosti srca, potom u uzajamnom izričaju ljubavi cure i dečka, a tek onda pred prijateljima, rodbinom i ostalima. Duh Sveti je taj svjedok koji je neizostavno prisutan već od samog početka – On je jednostavno već tamo na samom početku, kada je ljubav još nastajala već u srcu.
Kada to shvatimo možemo krenuti dalje. Ono što nam se trenutno događa nas u mnogo čemu opterećuje na dnevnoj bazi – što ćemo jesti, što ćemo obući, kako ćemo se ponašati u određenim situacijama i jesmo li riješili to ljubavno životno pitanje. Međutim, kada bi se mogli odmaknuti na kraj našeg života i pogledati unazad sve stvari, dobili bi novi pogled. A Bog ima još drugačiji pogled. Biblija kaže da je u Njegovim očima tisuću godina kao jedan dan, a jedan dan kao tisuću godina (2.Petrova 3:8, Psalam 90:4). Drugim riječima – za Njega vrijeme jednostavno ne ide. Teoretskim fizičarima je vjerojatno savršeno prihvatljiv taj paradoskalni pogled, dok se u nama – običnim smrtnicim sve buni protiv toga. Proroštva s druge strane, s time nemaju nikakav problem, jer Židovima je ostvarenje proroštva ponavljanje sličnog obrasca iz prošlosti, a u bliskim stihovima imamo isprepletenu prošlost i budućnost koje su međusobno udaljene i nekoliko tisuća godina. Kad bi samo mogli prihvatiti taj u biti jednostavan princip – da shvatimo svoj život kao jednu cjelovitu priču umjesto pojedinačnih epizoda, onda bi lakše mogli shvatiti kako smo mi već u braku s osobom koju nam je Bog predodredio i s njom ćemo biti u braku dok on ili ona ne umre, bez obzira da li se je taj događaj u našem vremenu još desio ili nije.
Isus nas cijelo vrijeme poučava kako je važno kakav imamo odnos s Ocem – jer ćemo na kraju doći do Božjeg suda, kada će se zaviriti u naš život – što smo smatrali vrijednim i za što smo se odlučivali činiti. Mi brinemo za ono što nama ugađa, dok nas Isus traži da o tome ne brinemo već da radije brinemo o Božjem Kraljevstvu i kako ćemo ga proslaviti (Luka 12:22-31). Boga je nemoguće proslaviti činjenjem grijeha. Iako nam Isus oprašta, njega žalostimo svaki puta kad činimo grijeh. S time se nije za igrati jer je sam Isus rekao: Ja ti opraštam, idi i ne griješi više. (Ivan 5:14)
Prema tome – gledaj da si ti već u braku s osobom s kojom ćeš se udati ili oženiti kroz koji mjesec ili kroz koju godinu. Tada ne želiš prijestupiti jednu od primarnih deset Božjih zapovijedi koja kaže: Ne čini preljuba (Izlazak 20:14, Ponovljeni zakon 5:18). Ako to ipak radiš s osobom koja ti neće biti supruga ili suprug, time kaljaš svoju bračnu postelju svojim vlastitim tijelom, izdaješ svoju družicu i Boga koji je već svjedok onoga što će ti se dogoditi.
A što ako si to već učinio? Problem je s time kao i sa svakim grijehom. Bog ti to oprašta kad se pokaješ, a tvoj partner ili partnerica to također treba oprostiti – sada ili kada će doći vrijeme za to. Dok se praštanje ne desi neće biti iskrenog zajedništva, a blagoslovi će teško prodirati u vezu. Praštanje je osnovni postulat kršćanstva, to je nulti razred shvaćanja svjetla u kojeg smo ušli, to je činjenica koja nikada kod kršćana ne smije biti upitna. Taj grijeh će svakako imati svoju posljedicu u nekom obliku, ali u daleko manjoj mjeri nego kada bi morao platiti sav dug nepraštanja (Matej 18:21-35). Zato je bolje izbjeći da ikome išta dugujemo, a pogotovo ne Bogu. A opet – ako do toga i dođe: bolje prije krenuti to rješavati nego kasnije – biti će posljedica, ali je Božje opraštanje veliko. S tim da sada kada to znaš, veći grijeh na tebi ostaje ako to svjesno radiš. Isus i za to ima svoj komentar, da ne bi mislio da se možeš izvući: tko više zna, više će udaraca dobiti (Luka 12:47). To jest – proći će kroz težu kaznu za to što je svjesno učinio, a Bog nas kaznama popravlja da ne bi bili osuđeni sa svijetom (1.Korinćanima 11:32, Hebrejima 12:4-11).