Brak i trpljenje u braku
A čovjek reče: »Ovo je sada kost od mojih kostiju i tijelo od tijela mojega! Ova će se čovječicom zvati, jer ta je od čovjeka uzeta. Zbog toga će čovjek ostaviti svoga oca i majku svoju i prionuti uza svoju ženu, i bit će dvoje jedno tijelo. Postanak 2:23-24
Ja sam već 22 godine u braku, pa možda mogu nešto reći na ovu temu. Na početku treba reći da tko god bi išao proračunato u brak ne bi uspio u svojoj kalkulaciji. Čini mi se da je zbog toga Bog i podario milost čovječanstvu da se zaljubimo jedan u drugog i da previše ne kalkuliramo. Naravno, vrlo brzo kada se ta zaljubljenost izgubi ostaje činjenica da smo već u braku i ako nam je Bog bio još bio posebno milostiv da je možda već i dijete na putu. Što sada nakon što smo se osvijestili?
Nema ljubavnog para među kojem nema trpljenja – nekad više trpi muškarac, drugi puta žena – sve su to izazovi koji se na neki način trebaju prevladati. Nekima je lakše jer su prirodno tako nekako obiteljski nastrojeni i lakše se nose s neizbježnim kompromisima. Drugima je teže iz raznih, čini mi se uglavnom infantilnih razloga. Meni je npr. trebalo jedno dvije godine da mi iz glave dođe do srca da sam otac jednoj divnoj curici. Ta promjena s nula na jedno dijete je jedna od stvari koja me najviše do sada pogodila u mojih 45 godina života.
Iz fizike znamo da moramo stalno ulagati energiju u sustav koji želi napredovati. U protivnom se on prirodno hladi, jer mu je tako najlakše. Ako bi to primijenili na brak, to znači da ukoliko se ne ulaže u brak on sam od sebe neće uspjeti. I ne samo to, ako ga želiš zadržati na određenom nivou, već treba stalno ulagati određen trud. A ako želiš da ti i napreduje, treba uložiti i više od truda koji bi bio potreban da ostane na istoj razini. Na žalost, svjedoci smo da su mnogi brakovi, čak i u kršćanskom svijetu dosegli stanje posebne hladnoće. Možemo se pretvarati da nešto ne štima, ali se nemir osjeća u zraku, a s druge strane kreveta dolazi jeziva hladnoća palog odnosa.
Svaki par koji se vjenča svakako treba obratiti pažnju na jednu posebnu zapovijed koja se nekako prečuje dok čitamo Pismo. Bog na počektu stvaranja kaže ovo: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo (Postanak 2:24), a Isus ponavlja iste riječi: Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? (Matej 19:4-5). Zbog raznih razloga, možda emocionalnih, možda ekonomskih parovi ostaju u neposrednoj blizini svojih roditelja. Nevjerojatno je da je zanemarivanje ove zapovijedi dovelo do raspada niza brakova. Nerijetko ćete čuti kako se “mama” ubacila savjetima sinu ili kćeri, a ovi nisu mogli drugačije nego odigrati po tom diktatu na štetu svog bračnog partnera. Ne treba puno mašte za dokučiti što se tada dešava. Odseliti se od roditelja naravno ne znači da ih ne treba poštivati i pomoći im na primjeren način (Izlazak 20:12, Marko 7:5-13). Međutim, odvojenje bračnog para od roditelja je svakako jedan od preduvjeta za uspjeh braka kao i za poštivanje svega što dolazi iz Gospodnjih usta (Ponovljeni zakon 8:3, Matej 4:4).
Zajednički će život potrajati godinama, a u braku će trebati puno toga otrpjeti na svoju štetu, prilagoditi se, napraviti možda i neke radikalne poteze, odseliti se negdje, otići možda čak i u inozemstvo, promijeniti posao ili crkvu – nadajmo se u bolju. Svjedoci smo na žalost da se kršćani često vraćaju u idolopokloničke organizirane religijske zajednice koje imaju privid kršćanstva obzirom da je to prihvatljivije njihovoj rodbini i prijateljima. Ne treba imati doktorat iz teologije da čitajući Sveto Pismo osjetimo Božje gnušanje prema idolopoklonstvu, pogotovo onome koje dolazi prijetvorno, prerušujući se kao da dolazi iz Kristove crkve. Gotovo svaka stranica Biblije na neki način obračunava s time. Zato Božja Riječ upućuje kršćane da je zajedništvo u vjeri nužno potrebno za funkcioniranje braka jer je Krist s obje strane supružnika upravo garant vječnog života (2.Korinćanima 6:14-16). Ako jedna od strana nema tu obvezu, nema garancije da će brak biti trajan, jer ovisi o drugoj strani koja ne odgovara Božjem zakonu.
Sve ovo je nemoguće napraviti na Bogu ugodan način, ukoliko oboje: on i ona nemaju živi odnos s Bogom. Svaki pojedinac mora imati redovan odnos s Bogom kroz molitvu i traženje Božje volje, prvenstveno kroz aktivno poštivanje pisane Božje riječi. Oba posvećena pojedinca – on i ona, onda dolaze zajedno k Bogu, jer su muž i žena jedno tijelo pred Gospodom Bogom, kako smo već prije ustanovili. Samo tada je moguće očekivati napredak braka i ostanak unutar Božjeg blagoslova. Sve ostale aktivnosti, npr. izleti negdje u prirodu, na more, kino i sva ostala opuštena druženja su onda samo lijepi, Bogu ugodan dodatak na pravi Božanski temelj.
Kažeš da je to nemoguće u tvom primjeru jer ono što si ti prošao ili prošla nitko nije prošao? Vjerujem ti, to je istina što kažeš. A istina je samo zbog jednog razloga: u tvom braku nema potpunog Kristovog oproštenja. Možda si nešto oprostio ili oprostila, vjerojatno ti je već i dojadilo da si ti ta ili taj koji praštaš, a drugu stranu baš briga. Ako tako misliš – ti moraš tražiti oproštenje od Boga, baš isto tako kao što to mora i tvoj bračni drug. Netko je manje kriv, netko više, to je uvijek tako, ali Isus uopće ne ulazi u to. On tebe hoće osloboditi, a slobodan si za pravo samo onda kada si oslobođen i zadnjeg grijeha kojeg držiš nepokajanog, jer upravo taj sitni zadnji grijeh kojeg ne želiš pustiti može uništiti sve ono što si do sada napravila ili napravio. Krist uvijek ide do kraja i traži potpuno oproštenje. Kada tako učiniš, tek si onda potpuno oslobođena ili oslobođen, i to je najbolja stvar za tebe koja ti se može dogoditi. (Matej 18:15-35)
Tada Petar, pristupivši mu, reče: »Gospodine, koliko puta može sagriješiti brat moj protiv mene pa da mu oprostim? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.« (Matej 18:21-22)
Kada ste se iskreno pokajali za sve nepodopštine što ste ih učinili jedan drugom i kada obećate Bogu da to više nećete činiti, već da Boga žudno tražite da vam da novo srce, koje će Njega – Isusa moći slaviti, onda pođite svom bračnom drugu i tražite nju ili njega za oproštenje. Nadajmo se da neće biti prekasno, jer svaki dan koji odugovlačite je sve teže i teže.
U činovima brzog praštanja je možda više nego u ostalima vidljivo koliko ste ozbiljan Kristov učenik, jer je tu često potrebno pljunuti sam sebi u lice, pogaziti ostatak svojeg veleuvaženog časnog ega i riskirati se izvrgnuti ruglu – duševno se ogoliti ispred onog drugog s kojim ste možda još prije nekog vremena i dijelili bračnu postelju.
Možda ste vi oprostili, možda onaj drugi ili druga nije? Ako je tako, a još ima nade jer ona ili on nisu otišli s nekim drugim – krenite čim prije, sada, kroz pokajanje, ustrajnu molitvu i traženje Božjeg lica, mijenjajte sebe prema Božjim standardima i osigurajte da ste tako promijenjeni nenametljivo nazočni u vidnom polju onog drugog. Možda će mu se stav promijeniti kad vidi pokajničke suze i vaš iskreni novi život?
Možda će vam koristiti da pogledate film na ovu temu: Fireproof. Strogo ga preporučam jer film nije za lakovjernu neozbiljnu kršćansku klijentelu, već realno prikazuje ovu problematiku otuđenja jednog od drugoga, i kako i kada hoćete popraviti što je razrušeno svim svojim silama nikako ne ide. Uočiti ćete na zornom primjeru što je to što tada jedino može pomoći.