Ne ubij.
Izlazak 20:13
Doslovno u hebrejskom tekstu: Ti nećeš ubiti. Ova se zapovijed ne odnosi na životinje. Bog je odredio da se životinje prinose na žrtvu kao zamjena za čovjeka, zbog zakona koji kaže: Plaća za grijeh je smrt. Sve te žrtve su bile slika Kristove žrtve koji će doći kao zamjena i otkup za grijehe ljudi.
Bog je stvoritelj i izvor života. Njegova zamisao nije bila niti smrt niti ubijanje. Biblija nas uči da su sotonskom prevarom grijeh i smrt ušli u svijet. Tako već na prvim stranicama Svetog Pisma čitamo kako je Kain ubio Abela brata svoga. Izvješće nam kaže da su bili čisti monoteisti. Obojica su štovali jednoga Boga. Bili su pripadnici istog naroda i iste religije. Štoviše bili su iz iste obitelji. Možemo reći da su išli u istu crkvu, ili vjersku zajednicu i slušali istog učitelja, svoga oca Adama koji ih je učio o Bogu. Ipak nakon jednog bogoslužja, kad su izašli van, Kajin se razbjesnio na Abela jer je Bog prihvatio Abelovo štovanje, ali ne i njegovo, Kajinovo. Novi zavjet nam daje dodatno razumijevanje ovog slučaja. U prvoj Ivanovoj poslanici 3:12 čitamo: Ne postupajmo kao Kajin, koji jer je bio od zloga te umori svoga brata. Dakle Abela je nadahnjivao Božji Duh dok je slušao pouke svoga oca, a Kajina drugi duh – duh zloga. Kako su se ljudi širili na zemlji, širila se i ova grješna sklonost.
Kajinov potomak Lamek u Postanku 4:23 se hvalio: Čovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo. Zbog toga Bog šalje potop, a nakon potopa uspostavlja kazneni zakon, Postanak 9:6: Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti jer na sliku Božju stvoren je čovjek. Ovaj zakon je ograničavao čovjekovu samovolju i sklonost ubijanju.
Većina država i danas u svojim zakonima imaju neki oblik ovoga. Međutim stil života ljudi bez Boga je išao iz zla u gore. Zato Bog kroz poziv Abrahamu sebi stvara narod koji će živjeti prema njegovim zakonima. Tako je nastao Izraelski narod kojega je Bog izveo iz Egipta kroz Crveno more i potopio najveću vojsku tog vremena. Zatim je po Mojsiju Bog sklopio savez na Sinaju sa cijelim narodom. Ulazak Izraela u Kanaan je bio pod Božjim vodstvom i nadnaravnom silom. Zatim im je rekao ovako: Ne ideš ti da zaposjedneš njihovu zemlju zbog svoje pravednosti … naprotiv zbog opačina onih naroda Jahve ih tjera ispred tebe (Ponovljeni zakon 9:4). Ovo je bila zapovijed Božja Izraelcima pri ulasku u obećanu zemlju. Nikad kasnije nije nikome dodijelio tu ulogu. Koji se god narod, crkva ili osoba pozove na nekakvo svoje pravo da sebi dodjeli takvu ulogu, postavlja se iznad Boga.
Isus je svojim sljedbenicima ponovio šestu zapovijed i podigao je na još veću razinu: Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij. Tko ubije bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem svaki koji se srdi na brata svoga bit će podvrgnut sudu, Matej 5:21. Slično i apostol Ivan u prvoj poslanici 3:15 piše: Tko god mrzi svoga brata ubojica je a znate da ni jedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života. Isus je rekao da je Sotona ubojica ljudski od početka, jer nije čvrsto stajao u istini. Nitko drugi ne stavlja u ljudski um razloge za ubojstvo nego Sotona i njegovi anđeli. Kada pogledamo crnu kroniku što zapažamo? Najčešće se ubijaju bližnji međusobno, muž ženu ili obratno, djeca roditelje i slično. Prepoznajemo li potpis?
Novi zavjet kaže: Naša borba nije protiv krvi i tijela nego protiv … zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima, Efežanima 6:12. Narodi su uvijek ratovali i ratovat će, sve dok Mesija ne uspostavi nebesko kraljevstvo. Postoje osvajački i obrambeni ratovi i u tome nema ništa sporno, jedino valja reći da Bog s time nema ništa. Međutim, kada je kršćanstvo postala rimska državna religija (istočna i zapadna), ratovi u ime vjere su postali uobičajeni, od križarskih do suvremenih ratova, od osvajanja svete zemlje do suvremenih koje vode zapadne koalicije.
Posljednja Božja objava u Isusu Kristu jest Evanđelje Mira. Onaj koji je nanovo rođen od Duha Božjeg ovu će zapovijed vrlo dobro razumjeti. Na stranicama Novog zavjeta nalazimo da je crkva u vrijeme apostola bila progonjena. Tako je Stjepan poginuo od svojih sunarodnjaka zbog vjere u Krista. Nikad nisu niti pomišljali da se brane oružjem. Bili su vjerni svome poslanju. Širili su Evanđelje Mira, jer drugog evanđelja nema.