Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo, Izlazak 20:7
U izvornom hebrejskom tekstu stoji: Ti nećeš uzalud uzimati ime Jahve, Boga svoga! Danas zaposlenici tvrtki nose na sebi komad plastike na kome je ispisano njihovo ime. Ono se ne dovodi u vezu sa ulogom i karakterom osobe. Ime nam je samo privjesak za raspoznavanje. Ovo je moderno shvaćanje imena. Naprotiv, ime u starini nipošto nije bila neka puka oznaka za razlikovanje osoba. Ono je izraz uloge što je neko biće ima u svijetu. Imena koja su se davala djeci izražavala su djelatnost ili sudbinu njihovih nosilaca. Biti bez imena znači ne vrijediti ništa. I obratno – imati više imena može biti znak veće važnosti nekoga tko ima ispuniti više uloga. Promijeniti nekome ime znači nametnuti mu novu osobnost. Tako Bog mijenja ime Abrahamu. Prije je bio Abram, što znači ‘uzvišeni otac’, a postao je Abraham što znači ‘otac mnogih naroda’, čime mu je Bog odredio sudbinu. Zanimljivo je da ime proroka Ilije (hebrejski Eli-jah) znači ‘Jahve je moj Bog’. Njegova proročka služba jest bila pokazati da je Jahve pravi Bog, a ne Baal, jer je On odgovorio na Ilijinu molitvu ognjem s neba dok su Baalovi svećenici uzaludno dozivali svoga boga (1.Kraljevima 18).
U vrijeme patrijarha Bog se objavljivao kao El Šadaj (Moćni Bog). Mojsiju se objavljuje kao Jahve, odnosno ‘Ja sam koji jesam’. Bog koji je prisutan usred svog naroda ili ‘On koji čini da bude’. On je onaj koji odgovara na molitvu vjernika. Ime Božje – to je On sam. Bog se toliko poistovjećuje sa svojim imenom da govoreći o njemu, govori o samom sebi. U knjizi Postanka nalazimo da je On Jahve Jireh – Gospod koji proviđa potrebe svojih štovalaca, zatim Jahve Ra’ah – Gospod pastir moj (Ps.23:1), zatim Jahve Rafa – Gospod tvoj Liječnik (Izl. 15:26), zatim Jahve Šalom – Gospod tvoj mir itd.
Zato se psovanje Božjeg imena kažnjavalo smrću (Lev. 24:11-16). Što reći na to kada se mnogi danas koji se deklariraju vjernicima u svom svakodnevnom govoru, Božjim imenom služe na nedoličan način? Ono je prisutno u psovkama u tolikoj mjeri da je jasno razvidno nepostojanje ikakve svijesti o težini duhovnog prekršaja.
Što znači uzalud uzimati ime Božje? Mnogi ljudi iskazuju svoju vjeru u Boga. U mnogim crkvama i vjerskim zajednicama čuju se molitve i zazivi imena Božjeg, ali prečesto to izgleda isprazno, bez duhovne sile i razumijevanja što se čini. Apostol Pavao u poslanici Titu govori za one koji tvrde da poznaju Boga a djelima niječu; to su odurna, buntovna i ni za kakvo dobro djelo sposobna stvorenja (Titu 1:16).
Dakle mi se nalazimo u ozbiljnoj situaciji kada dolazimo u crkvu na molitvu ako svoj život ne usklađujemo s Božjim zapovijedima. Zato Pavao u poslanici Timoteju kaže i ovo neka se odjeli od zloće svaki koji zaziva ime Gospodnje (2. Tim. 2:19). Svaki onaj koji se moli Bogu a svoj život ne usklađuje s Božjom riječi i ne mijenja se, bit će pod osudom ove zapovjedi. Nadalje, svi oni koji poučavaju druge kao i pisac ovih redova, trebaju biti svjesni da ako to ne rade po Božjoj Riječi, dolaze pod osudu ove zapovjedi. Bog je preko proroka Jeremije davno upozoravao ovako: Svećenici ne govorahu: „Gdje je Jahve?“, tumači Zakona mene ne upoznaše, pastiri otpadoše od mene a proroci prorokovahu u ime Baalovo i iđahu za onima što im pomoći ne mogoše (Jer.2:8). Bog u Bibliji upozorava: Sve što vam naređujem držite, tomu ništa ne domeći i ništa ne oduzimaj.” (Pnz. 13:1).
Na kraju recimo i ovo: rani su kršćani propovijedali u Ime Isusovo, krštavali u njegovo ime, iscjeljivali u njegovo ime i naviještali Njega kao jedino ime po kojemu se ljudi mogu spasiti. Možemo reći da je to ime i danas moćno u ustima onih koji ga uzaludno ne izgovaraju. Ako se čovjek susreo sa živim Bogom kroz Evanđelje, on neće uzalud uzimati ime njegovo. Na dan Božjega suda samo po ovoj točci biti će mnogi osuđeni, zato nas On unaprijed na ovo upozorava.