Kako netko postaje članom jedne baptističke zajednice? Ono što baptisti i druge slobodne crkve traže od kandidata za krštenje jest osobno svjedočanstvo vjere. Što je to osobno svjedočanstvo? Što je to što neke osobe potiče da odbace običaje suprotne Pismu i da budu kršteni na temelju svoje vjere?
1. Rizničar etiopske kraljice
Novozavjetna knjiga Djela apostolska opisuje slučaj Etiopljanina koji je bio rizničar etiopske kraljice. On je hodočastio u Jeruzalem i na povratku susreo Filipa, jednog od sedmorice prvih đakona rane crkve. Dok se vraćao kući sjedio je u svojim kolima i čitao proroka Izaiju. Tada Duh reče Filipu: ‘Hajde i primakni se tim kolima’. Kada Filip pritrča i ču da onaj čita proroka Izaiju upita ga: ‘Razumiješ li to što čitaš?’ ‘Pa kako bih mogao razumjeti ako me tko ne uputi’, odvrati on i pozva Filipa da se uspne i sjedne uza nj. A odlomak iz pisma koji je čitao bijaše ovaj: ‘Vodili ga na klanje kao ovcu, kao što je janje nijemo pred onim koji ga striže tako on ne otvara usta svojih. Zbog njegova poniženja dignuta mu je smrtna osuda. Tko će opisati sudbinu njegovu? Jer se život njegov sa zemlje podiže’.
Nato se dvoranin obrati Filipu: ‘Molim te o kome prorok ovo veli? O sebi ili o kome drugome?’ Tada Filip otvori usta te mu polazeći od tog mjesta iz pisma poče navješćivati radosnu vijest o Isusu. Putujući stigoše do neke vode i dvoranin reče: ‘Evo vode. Što mi priječi da budem kršten?’ I naredi da stanu kola. Tada obojica Filip i dvoranin siđoše u vodu te ga Filip krsti (u grčkom originalu stoji: baptizo > podroni). Drevni rukopisi donose i Filipov odgovor na njegovo pitanje: ‘Što mi priječi da budem kršten?’ ‘Ako vjeruješ od sveg srca – možeš’. On odgovori: ‘Vjerujem da je Isus Krist sin Božji’. Možemo reći da je ovo prvi nežidov koji čuje evanđelje, vjeruje i biva kršten.
2. Tamničar u Filipima
Drugi slučaj dogodio se kada su apostol Pavao i Sila propovijedali Riječ Božju u grčkoj pokrajini Makedoniji u Filipima. Filipi su prvi Europski grad koji je čuo evanđelje. Pavao i Sila su tu zbog evanđelja završili u zatvoru. Iako su bili u zatvoru i pretučeni, slavili su Boga i pjevali psalme. Dok su pjevali, dogodio se potres nakon kojega je tamničar u strahu postavio sudbonosno pitanje: ‘Gospodo što mi treba činiti da se spasim?’ ‘Vjeruj u Gospodina Isusa, odgovoriše mu, pa ćeš se spasiti ti i tvoj dom’. Potom navijestiše riječ Gospodnju njemu i svim njegovim ukućanima. Odmah zatim bi kršten on i svi njegovi. Kada domaćin kuće otvori svoje srce Kristu obično je to ohrabrenje i ostalima kao što je ovdje bio slučaj.
3. Rimski stotnik
Treći slučaj je krštenje Kornelija rimskog stotinka. Apostol Petar je u viziji vidio da mu Bog šalje glasnike jednog pobožnog Rimljanina koji je poštivao Boga Izraelova. Oni su se ubrzo zaista i pojavili. Kada se Petar nađe u njegovu domu navijestio mu je evanđelje Kristovo i nakon toga izrekao zaključnu rečenicu: Za njega svjedoče svi proroci da po imenu njegovu prima oproštenje grijeha svaki koji u nj vjeruje.
Tekst dalje kaže: Još dok je Petar to govorio siđe Duh sveti na sve koji slušahu riječ. Svi obrezani vjernici koji su dopratili Petra bijahu vrlo iznenađeni što se i na pogane izlio dar Duh Sveti, jer ih čuše gdje govore tuđim jezicima i slave Boga. Tada Petar reče: ‘Zar može tko uskratiti vodu da budu kršteni ovi koji su primili dar Duha Svetoga kao i mi?‘ I naredi da budu kršteni u ime Isusa Krista. (Djela apostolska 10:44-48)
Zaključak
Osobno svjedočanstvo je dakle, čovjekov iskaz o događaju u kome se u njemu rodila vjera u Krista i u evanđelje. Vjera u Boga nije nikako dovoljan uvjet za krštenje. Etiopljanin je vjerovao u Boga. Bio je hodočasnik. Rimski stotnik je vjerovao u Boga. Bio je bogobojazni posjetitelj sinagoge. To nije bilo dovoljno. Ono što čini osobno svjedočanstvo jest rađanje vjere u Krista i njegovo evanđelje. Evanđelje kaže da smo svi sagriješili i lišeni smo Božje slave. To znači da ćemo bez Boga sigurno promašiti život i zemaljski i vječni. Evanđelje nadalje kaže da je Bog poslao Isusa Krista da umre za grješnika. Ovom žrtvom Bog nas je izmirio sa sobom. On pri tome postavlja samo jedan uvjet: Traži da donesemo odluku da mu potpuno i bezrezervno vjerujemo i da se držimo te odluke. Ovakva se odluka mora donijeti osobno. Nitko ju drugi umjesto mene ne može donijeti. To je vjera koja spašava. Spasiti se ne možemo nikakvim svojim dobrim djelima.
Pitanje se nameće: Na temelju čega će Bog oprostiti ljudima sva zla i grijehe koje su počinili? Vjerovanjem u Isusovu žrtvu i u poruku Evanđelja. Time ja ispunjavam uvjet koji je Bog postavio. Prihvaćanje ove poruke popraćeno je primanjem Svetog Duha bez kojega nema osobnog svjedočanstva. Sveti Duh vrši unutarnju regeneraciju u čovjeku, koju Biblija naziva duhovnim rođenjem. Isus je rekao učenicima po svom uskrsnuću da čekaju u Jeruzalemu silazak Svetoga Duha: Primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu u svoj Judeji u Samariji i sve do kraja zemlje. Bez obzira kako i gdje je tko čuo poruku evanđelja, za Krista i evanđelje ne možemo svjedočiti bez Svetoga Duha. Možemo zastupati i promicati neku našu organizaciju ili crkvu ili pokret, ali Duh Sveti svjedoči isključivo za Krista i za nikoga drugog. Isus je rekao u evanđelju po Ivanu 15:26: Kada dođe branitelj kojeg ću ja poslati od Oca duh istine koji izlazi od Oca svjedočit će za me i vi ćete svjedočiti…
Dakle, kada netko u crkvi izrazi želju da bude kršten mi onda želimo čuti osobno svjedočanstvo vjere u Krista. Ono ima tri dijela:
Prvi dio je život bez Krista i evanđeoske poruke. Osoba može biti duboko religiozna i pobožna, ali ipak bez Krista. Apostol Pavao je primjer. Revan farizej ali progonitelj rane Crkve. Danas se na desetine tisuća takvih osoba obraćaju Kristu iz svih mogućih religija. Iz kršćanskih religija također dolaze mnogi obraćenici Kristu.
Drugi dio je susret sa Kristom i istinskom porukom evanđelja. Kada i pod kojim okolnostima? Svatko je različit i životne priče su različite u kojim Bog susreće čovjeka kao što smo vidjeli u Biblijskim primjerima.
Treći dio je vrlo važan, a to je život s Kristom i nasljedovanje Njega kao Gospodina i Spasitelja. Ovaj treći dio pokazuje da li je predanje Kristu duhovno iskustvo, gdje je Sveti Duh na djelu, ili je to samo emocionalno intelektualni poticaj. Dakle plod vjere se mora očitovati kako stoji u poslanici Efežanima 2:8-10: Ta milošću ste spašeni po vjeri i to ne po sebi. To je dar Božji ne po djelima da se tko ne bi hvastao. Njegovo smo djelo stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.