Slave od ljudi ne tražim, ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi. Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti. Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite!
Ivan 5:41-44
U svojim razmišljanjima nailazimo na dobre i loše ljude. Loše preziremo, dobrima se divimo. Divimo im se i idealiziramo ih… Htjeli bi biti kao oni. Toliko im se divimo da zanemarujemo mnoge grijehe kojima su i oni okićeni poput kuglica na lijepom božićnom drvcetu.
Jednom je neki mladić dotrčao Isusu i kleknuo pred njim. Isus ga izaziva pitanjem da ‘zašto ga zove dobrim’? Je li svjestan što radi? Doziva mu u svijest da je samo Bog dobar i upućuje ga na vršenje zapovijedi. Mladić se pravda da je sve te zapovijedi držao od svoje mladosti. Dakle – to je bio čovjek izvrsnih moralnih i vjerskih načela kojemu bi se teško moglo naći da nešto nije bilo u redu. Pa ipak, vidimo da ga je nešto mučilo, inače ne bi došao k Isusu. A Isusu taj mladić omilje i pozove ga da se riješi svog bogatstva, jer mu predstavlja ogromno breme i onda pođe za Njime. Mladić na to nije bio spreman jer je imao veliki imetak i očito nije bio spreman da preda svoje breme, samo zato da bi išao za dobrim Bogom. Obožavao je ipak svoje bogatstvo, a svoju je nečistu savjest kompenzirao urednim vršenjem Zakona. Tako, iako je dotrčao opterećen, mučljive savjesti k Isusu, na kraju je ipak otišao tužan od Boga, neodriješen od svoga grijeha. Ne piše dalje što je bilo, ali nije nevjerojatno da je to što mu je Isus taj čas rekao, Duh Sveti kasnije stavio na teret sve dok se nije slomio. Tko zna? (Marko 10:17-29).
Javno dobro
Nije li naša okolina prepuna ljudi koji čine dobro? Ali samo Bog ima uvid u ljudsko srce, i razumije što je ono što daje motivaciju. Prečest je slučaj da on ili ona čini dobro s nakanom da sebi ili nekom članu svoje obitelji priskrbi imetak, ugled ili priznanje od nekog drugog. Naši javni politički, zabavni, religijski i poslovni životi su prepuni takvih primjera. Naše stranke su upravo groteskne koliko je licemjerja iza svake akcije koja bi se trebala izvesti na dobrobit ljudi. Naše firme su prepune raznih managera kojima je motiv ‘ja’, umjesto ‘mi’. Naši religijski vođe traže slavu palog čovjeka potkradajući tako Boga Spasitelja Isusa. Sigurno znamo za niz takvih ljudi koji dolaze i uzimaju korist za svoje vlastito ime. A znamo li za nekoga tko nesebično čini dobro, a da bi drugi od toga imali koristi? Božji sustav je tako složen da želi ljude koji žele dobro drugima na uštrb naravnih i sebičnih želja svog tijela, ali tako da se Bog proslavi s ustrojem stvari na način kako je to On posložio.
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni. Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri
.Galaćinama 6:7-10
Nečista savjest
Mnogi čovjek ima nečistu savjest pred Ocem nebeskim. ‘Što učiniti?’, pita se. Logično ljudsko razmišljanje zaključuje kako će činjenjem dobroga osigurati sebi put u Nebo. Na kraju krajeva, sve se mora zavrijediti. Drugi opet ne bi željeli ići tako daleko, pa se odlučuju na odricanje od zlih djela, bar za neko vrijeme. A neki idu još kraće, pa se jednostavno odreknu neke hrane za neko vrijeme. Možda je baš sad prava prilika pred Uskrs? Samo Bog nebeski zna tko ima kakav razlog, ali nas ne ostavlja bez svog stava na ovu temu. Tako Duh Sveti po proroku Izaiji daje slijedeći komentar na ove oblike religijske prakse:
Viči iz sveg grla, ne suspreži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zločine, domu Jakovljevu grijehe njegove. Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga. Od mene ištu pravedne sudove i žude da im se Bog približi: “Zašto postimo ako ti ne vidiš, zašto se trapimo ako ti ne znaš?” Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje. Gle, vi postite da se prepirete i svađate i da pesnicom bijete siromahe. Ne postite više kao danas, i čut će vam se glas u visini! Zar je meni takav post po volji u dan kad se čovjek trapi? Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoćeš li to zvati postom i danom ugodnim Jahvi? Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat’ spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.
Izaija 58:1-7
Mir s Bogom
Ako zaista želimo poslušati Oca nebeskog, onda trebamo učiniti onako kako On kaže. Ni jedan čin djela ili samoodricanja ne može priskrbiti čistu savjest i mir s Bogom. Bog traži vrlo jednostavne stvari: pokajanje i priznanje Isusa Krista za svog spasitelja nasuprot našeg oholog ega. Samo Isus je naš jedini mir, samo je Isus naš Kralj, samo Isus je naš Veliki Svećenik. Ukoliko netko ima neko drugo razmišljanje, Bog neka mu je na pomoći, i njegovoj nečistoj savjesti.
Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza. K tomu, mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati. A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu – uvijek živ da se za njih zauzima. Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban – svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa – koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe. Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve – nakon Zakona – Sina zauvijek usavršena (Hebrejima 7:22-28). A što je sa mnom? Da li sam među onima koji čine dobro jer to Bog želi, ili sam među onima koji čine dobro da bi meni bilo ‘dobro’ u svojim vlastitim grijesima? Neka mi Duh Sveti pomogne da mogu sagledati od kuda dolaze moja razmišljanja.